Petak 2. decembar, veče posvećeno obilježavanju Međunarodnog dana osoba sa invaliditetom, naša mala a za nas velika modna pista, MI i „Priča o nama“. Nijesmo željeli potencirati priču o značaju obilježavanja ovog Međunarodnog dana. Željeli smo kroz određenu odjevnu kombinaciju predstaviti jedan djelić sebe, ono što jesmo ili što bismo, bar na momenat željeli biti. U tom momentu željeli smo „igrati se“ i kroz igru uloga približiti „Priču o nama“.
Svi smo nekako bili tu. Od pravih kavaljera Danila, Pavla, Stefana, Milorada, Sava i Nemanje, svečano odjevenih sa leptir mašnom; dame Kristine odjevene poput princeze, a uz koju kavaljertsvo momaka dodatno dolazi do izražaja; Kaće koja u ulozi slikarke gotovo svakodnevno vješto uklapa boje, bojeći svijet onakvim kakav bi trebao biti; Mića koji je veče doživjeo kao dugo iščekivanu priliku da obuče policajsku uniformu svog strica; Svetlane i Jece koje nam pokazuju kuvarska umjeća napravljena sa puno ljubavi; Krsta koji u narodnoj nošnji sa ponosom predstavlja tradiciju našeg naroda, Miloša, koji poput Spajdermena želi spasiti svijet, Anđele kao velike predstavnice mode, za kojom ne zaostaje ni Vasilije kome modna pista nije nepoznanica. A tu su naši Zoran i Ivana, kojima se odaju posebna priznanja za prijateljstvo, Đoko kao ljubitelj skijanja i neko za koga kažemo da ima geografiju u „malom prstu“, kao i Nikolina, ljubitelj pisane riječi koja nam je vješto kroz odjevnu kombinaciju pokazala kako je doživjela gospođu Femu iz Nušićeve „Pokondirene tikve“. Nismo zaboravili ni sjajnog Stefana sa čijim medaljama se ponosimo na „Specijalnoj Olimpijadi“, ni našeg Dejana koji nam se u uvodnom predstavljaju nije obratio pjesmom kao svojom prvom ljubavi, već je u predstavljanju odabrao svoju drugu ljubav – sport. Ali nam u ostatku večeri nije ostao dužan, već se u toku večeri latio mikrofona uz čije pjesme smo uživali.
Ako ste mislili da zmo završili sa predstavljanjem svih nas koji smo vam uljepšali veče, prevarili ste se. Tu su naravno Kristijan, Lena, Vuk, Marija, Luka, Kenan, Gordana i Žana koji su veče dodatno uobličili i obogatili svojim predstavljanjem i bez čijih kreacija veče ne bi bilo kao što jeste.
Na večeri nijesmo samo predstavljali nas. Željeli smo predstaviti i one kojima odajemo posebna priznanja „velikih boraca“ kao što je naša baka Milica.
Posebnu zahvalnost dugujemo i humanistima Saši Božoviću i Ratku Draškoviću uz čiju pomoć smo realizovali ovo veče.
