“I opet jesen
opet tutnje beskrajne kiše po Nikšiću…
stihovi su našeg Vita Nikolića koje nas obično najprije asociraju na ovo godišnje doba i sa kojom smo prethodno zamislili početi današnju objavu na temu jeseni. A onda su nas glumačke sposobnosti naših korisnika uspjele premjestiti u drugo vrijeme, kao da smo I sami dio tog vremena I ovu priču odvesti u drugom, boljem smjeru.
Kako kaže Svetlana Mandić, reporterka Vijesti: “Sve je bilo tu – Vardarska ulica puna šetača, kafana iz koje su dopirali smijeh I pjesma, Tozovac I njegova čuvena “Jesen u mom sokaku”, Vito Nikolić dok je zapisivao stihove “I opet jesen”….sve je nekako podsjećalo na osamdesete I devedesete”, a mi smo čekajući iza zamišljenih kadrova, dok su oni oživljavali stihove
“Jesen u mom sokaku,
lišće pada na sve strane
ona stoji na prozoru sama,
čeka mene dok ne svane….”
sa oduševljenjem posmatrali kako je naša Ivana čekala Branka u zamišljenom sokaku, scenski predstavljenom u dvorištu Dnevnog centra, Dejan koji je pjevao pomenute stihove I Vuko koji je poput boema ispratio stihove našeg pjesnika Nikolića, kao I koja su sve osjećanja dijelili Stefan I Anđela, dok je čitava priča bila podržana u jednoj boemskoj atmosferi.
Naša namjera je da uobičajenu ideju “radionice na temu jeseni” obojimo na drugačiji način, obogatimo je I za nas izdvojimo od prethodnih. Željeli smo biti kreativni, iskazati naše scenske, glumačke I pjevačke sposobnosti I nadasve dobro se zabaviti. Sav događaj smo i zabilježili okom kamere, koji će kroz par dana biti prestavljen u video formatu.